Autor: dr sci.med. Milorad Jerkan
U
sportsko medicinskoj praksi u anatomskom pogledu povrede svrstavamo na osnovu intenziteta sportskih aktivnosti:
Povrede mišića vrata – najčešće srećemo u
sledećim sportovima: boksu, karateu, rvanju, džudou, veslanju, dizanju
tegova. Povrede nastaju usled direknih udaraca i javljaju se kontuzione
povrede, jaka kontrakcija mišića vrata protiv otpora izaziva distenzione
povrede, snažno dejstvo mišićne kontrakcije izaziva rascep mišića ili potpuni prekid (rupturu) i to u delu pripoja ili
polazišta. Najčešće oštećeni mišići su: m. trapeesius, i m.
longissimus capitis. Kliničkom slikom dominira bol različite
jačine (u zavisnosti od povrede), otok, krvni
podliv, i otežano držanje glave sa ograničenim pokretima palpatorno mesto
je bolno na dodir a sportista drži glavu i vrat u jednu stranu (torticolis)
usled povrede mišića vrata i pleksusa cervikalisa et brahialisa i ovaj
fenomen kod sportista je poznat kao „ušinuće vrata“. Ovo stanje ispravnim
doziranim treningom smiruje se za nekoliko dana, ako
se stanje pogoršava radi se o težoj povredi i sumnjamo na povrede koštano
zglobnih delova vrata. Terapiju koju predlažemo je u prvih 12 sati stavljati
hladne obloge na svaki sat vremena po 2.do 3. minuta, a nakon toga kombinacija hladno, toplo (mlake
obloge) u narednih 48. sata uz primenu analgetika
stanje se smiruje i sportista se vraća na teren. Ukoliko je povreda teže
prirode stavlja se imobilizacija i povređeni sportista se transportuje do
prve specijalističke ustanove.
Javljaju se kod kontaknih sportova usled iznenadnog i snažnog
udarca ili zahvata oko vrata može doći do
povređivanja grkljana i dušnika. Ove povrede su najčešće
komocionog ili kontuzionog tipa. Opasnost ovakvih
povreda može da izazove prekid disanja, pa je svaki doktor koji dežura na sportskim takmičenjima dužan da ima tubus (sa njim
da zna da radi) i da ga upotrebi sa ciljem uspostavljanje normalnog disanja.
Povrede u predelu vrata usled udarca ili rvačkog
zahvata može da izazove povredu sinusa carotisa usled jake spoljne sile, koja
prolazi kroz tri faze. Prva faza je vagalna i karakteriše se usporenjem
srčanog rada, druga faza ili depresorna nastaje
usled dilatacije krvnih sudova u regiji splanhnikusa i nastaje kolapsno stanje
i hipotenzija, treća faza ili faza cerebralna proističe iz druge sa
komplikacijama koje su: vrtoglavicom, posrtanjem, prolaznom zaslepenošću i
slabošću muskulature. Prevencija je u podizanju noge
iznad nivoa srca posle čega se sportista vrlo brzo oporavlja. Teže komplikacije su duže gubljenje svesti. Tada treba biti
obazriv da ne dođe do zapadanja jezika i smetnje u disanju (pacijent treba
da leži u tkz. „koma položaju“) treba osloboditi
disajne puteve ponekad je neophodno uraditi i hitnu traheotomiju.
Degenerativne promene vrata u nekim sportovima – kod rvača,
često, usled zahvata poznatog u narodu kao „španska kragna“, može
doći do težkih povreda, a najkarekterističnija je „sindrom sinus
carotisa“. Pored ovog sindroma javljaju se i povrede u obliku luksacija
fraktura vratnih pršljenova, usled čega mogu da se jave i nervne lezije.
Kod rvača je karakteristična hronična povreda Beastrupov sindrom
(interspinozna artroza), koja po prestanku karijere rvačima ne zadaje neke
velike probleme i pored bogatog radiološkog nalaza.
Džudisti zbog stalnog kontakta sa protivnikom vremenom stiču hronične
povrede usled mikrotrauma koje se ponavljaju u
predelu vrata. Usled čestih padova moguće su i povrede
intervertebralnog diska kao i bolovi u vratu i cervikolagije. Problem
kod ovih sportista je da se bolovi se pojačavaju sa
prestankom takmičarske aktivnosti. Kod skakača u vodu retko se
javljaju povrede vrata jer su mahom dobro
tehnički pripremljeni. Najčešće povrede se javljaju kod
rekreativaca koji usled skokova na glavu mogu da
zadobiju teške povrede vratnih pršljenova (prelomi) sa povredama glave i mozga
i sa fatalnim završetkom.
Povrede ligamento – kapsularnog aparata vrata – ove povrede se dele na: distorzije vratne kičme, hiperekstenzione povrede,
protuzije cervikalnog diska, fleksioni prelomi vratne kičme, prelomi
spinoznih nastavaka
Izazivaju ih fleksorne i ekstenzorne sile. Javljaju se usled snažnih pokreta vrata kod rvača, boksera,
gimnastičara, prilikom udaraca u glavu i kod saobraćajnih
nesreća kod naglog i nekotrolisanog trzaja glave. Kliničkom slikom dominira bolni tortikolitis uz
ograničenu pokretnost glave. Bolovi se odmah javljaju pri
povređivanju i polako se pojačavaju, a mogu da se jave i nekoliko dana od povređivanja. Najčešće nema neuroloških ispada. Radiografskim snimkom u
hiperekstenziji, ili pojačanoj fleksiji vrata,
dolazimo do konačne dijagnoze. Radiografija vrata u
standardnom položaju je normalna. Lečenje treba ozbiljno shvatiti,
jer često može da se jave komplikacije kifotične prirode sa neurološkim komplikacijama sa kasnijim nastajanjem
spondiloze povređenog segmenta. U terapiji su indikovani
analgetici, miorelaksanti, tople obloge i lagane stručne masaže.
„Bič“ povreda – „Whiplash“- imajući u
vidu da se radi o povredi koja nije karakteristična za sportiste
daćemo samo osnovne karakteristike, a u cilju boljeg razjašnjavanja
hiperekstenzorne povrede vrata. Povreda sa
nemedicinskim izrazom, a upotrebljena je od Gay i Abotta 1953. godine, i ukazuje na dejstvo indirektnih sila na
hiperekstenzorne povrede vrata. Ova povreda je karakteristična kod
saobraćajnih udesa (udar automobila od pozadi)
kada dolazi do snažne hiperekstenzije vrata, kao i odgovora vraćanje glave
i vrata u krajnju fleksiju i na kraju vraćanje u neutralni položaj.
Hiperekstezione povrede sa povredama kičmene moždine – nije
karakteristična sportska povreda, nastaje padom na lice, ili padom niz
stepenice, prilikom ronjenja u plitkoj vodi, usled sile udarca prilikom saobraćajne nesreće. Karakteristične povrede koje se javljaju su ekskoracije kože u
predelu lica i čela, kao i vidljivi znaci hematoma. Schneider je 1954.godine opisao „sindrom akutne centralne
povrede cervikalne moždine“. Suština ovog sindroma je da je medijalni deo
latealnog kortikospinalnog snopa ( medularni kanal
sadrži vlakna za vrat, ruke i prste koji najviše stradaju) više
oštećen nego motalitet trupa i nogu. U ovom delu
možemo da istaknemo i Schiderovu leziju koja opisuje poremećaj cirkulacije
kičmene moždine koja je izazvana oštećenjem moždine, zbog
koncentracije pritiska u području centralnog kanala medule. Usled
dejstva sile sa prednje i zadnje strane (moždina ima
dosta vode) dolazi do prenosa talasa koji se susreću u centru.
Protruzija cervikalnog diska dešava se usled delimične, ili potpune protruzije nucleusa pulpozusa, koji se javlja u
dva oblika: centralni pritisak na kičmenu moždinu, ili na nervne korenove
(posterolateralno) i u kombinaciji ovih poremećaja. Klinička slika se
javlja u akutnom i hroničnom obliku, a neurološki nalazi su u direktnoj
vezi sa lokalizacijom povrede, stepenom povrede,
vremenom i dužinom trajanja. Simptomi su različiti: ako potiče od pritiska na prednjoj strani moždine obično je bol u
ramenu duž ruke, kao i tranjenje u prstima koje ima akutni i hronični tok,
ili pak, ako je pritisak na nervne korene, dolazi do potpune paralize zbog
protruzije nuclusa pulpozusa.
Retko se dešavaju kod sportista, ponekad
kod rvača i u automobilskom sportu, kao i u klasičnom
saobraćaju. Oblik preloma i sam intenzitet frakture pršljenova zavisi od jačine sile i stepena fleksije vrata u momentu
povređivanja. Dele se na četiri grupe:
- prelom u obliku kapi suze - odvajanje trouglastog koštanog fragmenta od
prednjeg gornjeg korteksa, donjeg pršljenskog tela, bez neuroloških ispada,
- prelomi delovanjem jače sile – prelom unutrašnjeg gornjeg dela
pršljenskog tela, a daljom fleksijom vrata dolazi do fragmentarnog
odvajanja sa prednje strane. Nema neuroloških ispada.
- prelomi usled dejstva jake sile i pojavom
kominutivnog preloma prednjeg dela pršljenskog tela i njegovog
uklizavanja , a zadnji deo korteksa je očuvan. Ovaj
prelom izaziva neurološke lezije.
- prelom (eksplozivnog karaktera) komletnog
pršljenskog tela sa prelomom zadnjeg korteksa i zdrobljenog oblika. Uvek je praćen neurološkim ispadima, pa čak i
oduzetošću tela.
Prelomi spinoznih nastavaka
(prelomi loptaša) – sreću se kod sportista kod bacanja, ili
usled direknog udara, ili naglog povlačenja supraspinoznog ligamenta,
trapezoidnog i romboidnog mišića. Prelomi se javljaju na
prvom, šestom i sedmom torakalnom pršljenu. Kliničkom slikom dominira bol sa zadnje strane vrata, a pojačava se prilikom
podizanja glave. Pokreti u predelu vrata su ograničeni, ponekad se javlju
i otoci, palpacija je bolna sa jasnom krepitacijom na
mestu povrede. Lečenje se sprovodi imobilizacijom (okovratnikom), kasnije
fizikalnim tretmanom, a ako ne bude efekta povreda se
otklanja hiruškim putem.