Autor: dr sci.med. Milorad Jerkan
Prednji deo stopala sastoji se od 5 metatarzalnih kostiju, a na vrhovima se nalaze falange
(kosti nožnih prstiju). Osnovna uloga im je da
obezbeđuju telu ravnotežu pri hodanju i trčanju. Skočni zglob – je pregibni zglob. Formiraju ga tibija, fibula i talus
(skočna kost) gornjeg dela stopala. Ove kosti
povezane su nizom ligamenata. Skočni zglob omogućava da se
stopalo savije nagore i nadole i s jedne na drugu
stranu.
Povrede nožnog dela ili tarokruralnog zgloba
najčešće su povede (posle kolena) kod sportista. Kompleksan
građa i višestruka funkcija zgloba otežavajući su momenti pri nastanku povreda. Spoljni nožni zglob čine ligamenati:
prednji tibofibularni, prednji fibulotaralni, fibulocalcanearni i pozadi
fibulotaralni. Unutrašnji zglob čine ligamenti: ligamentum deltoideum sa svoja četiri kraka pars tibialis anterior, pars
tibionavicularis, pars tibicalcanearis i pars tibiotalaris posterior.
Povrede ligamenta zavise od
delovanja sila, pritiska, sastava vlakna i torzije. Kod stopala prizemljenog
pri hodu ili trčanju, okretu
ili doskoku, ligamenti su maksimalno napeti i opterećeni, i kod najmanjeg
krivog pokreta ili prenaprezanja dolazi do povrede ligamenta. Povrede nožnog
zgloba nastaju usled nategnutosti, usled mehaničkog delovanja sila
(naderanja ili razreline). Nategnuće ili distenzija ligamenta nastaju posle preopterećenja. Sile ne prelaze granicu elastičnosti ligamenta. Povrede
uzrokuju samo pucanje nekoliko krvnih kapilara i prolaznu slabost funkcije
ligamenta sa poremećenom inervacijom. Kao
posledica javlja se bol sa lokalnom hiperemijom
sa otokom i poremećenom funkcijom.
Laceracija
nastaje kada opterećenje prelazi prag elastičnosti ligamenta i
njegove niti počinju da pucaju. Bol i otok
su jače izraženi a stopalo pomičemo preko fiziološke granice.
Ova vrsta povrede česta je u fudbalu i pravi velike
smetnje fudbalerima u trenažnom procesu.
Prekid ili ruptura ligamenata
nastaje kada je opterećenje preko granice otpornosti ligamenta i on puca
po čitavoj širini. Tada se javljaju patološka
stanja prilikom kretanja.
Uganuće
skočnog zgloba je povreda (najčešća u sportu
posle kolena) koja zahvata jedan ili oba ligamenta
smeštena sa spoljne i unutrašnje strane skočnog zgloba. Nastaje usled
natezanja ili kidanja ligamenata od spoljne i
unutrašnje strane skočnog zgloba. Javlja se u skoro svim
sportovima. Praćena je bolom, otokom, pomodrelošću sa spoljne
a često i sa unutrašnje strane skočnog
zgloba. Otežano se hoda. Otok može da potraje
mesecima, u večernjim časovima je veći pošto se nategnuti ili iskidani ligament ne vraća u svoj prvobitni oblik.
Stopalo može biti izvrnuto uvrnuto, pomereno prema napred ili
prema nazad, rotirano u većem ili manjem obimu već prema tome koliko
je ligament nožnog zgloba ruptuiran. U ovu grupu povreda
spadaju i prelomi maleolusa nožnog zgloba.
Unutrašnja rotacija stopala odnosno njegovo uvrtanje
dovodi do napetosti: prednjeg tibiofibularnog ligamenta, prednjeg
fibulotaralnog ligamentai fibulocalcanearnog ligamenta. Najčešće
pucanju ligamenti usled unutrašnje rotacije i to: prednji fibulotalarni
ligament, fibulokalkanearni ligament i prednji tibiofibularni ligament. Ako je ruptuiran samo prednji tibiofibularni i fibulotaralni
ligament pozitivan je znak fijoke i stopalo možemo pomeriti prema napred.
Ako je naprso i fibulokalkanearni ligament stopalo nemožemo
uvrnuti preko fiziološke granice.
Kod spoljašnje rotacije kada je stopalo u neutralnom položaju ili je dorzalnoflektirano usled spoljne rotacije i izvrtanja
stopala javlja se napetost prednjeg tibiofibularnog ligamenta, a ako se
rotacija nastavlja dolazi do napinjanja i ligamentuma deltoideuma odnosno
njegove prednje strane pars tibiotalaris pars tibionavikularis. Kada je
maksimalna plantarna fleksija stopala, ako se vrši spoljna rotacija, dolazi do
pucanja prednjeg fibulotaralnog ligamenta a često i fibulokalkanearnog
ligamenta i dolazi do luksacije talusa. Ova povreda je dosta
retka. Mnogo češća povreda nastaje usled
supinacione addukcione povrede prednjeg fibulotaralnog i fibulokalanearnog
ligamenta. Srećemo i povrede zglobne čaure
sinovijalne opne i koštanih delova.
Kliničkom slikom povrede nožnog zgloba dominira otok na mestu povrede ligamenta gde se brzo razvija a posledica
je pucanja krvnih sudova. Bol se pojačava pri pokretima stopala a posle
izvesnog vremena javlja se i izliv krvi, koja se kod većih krvarenja
spušta sve do pete. Mogući su i avulzioni prelomi
sa ili bez povrede ligamenata. Ozbiljnost
pristupa povredi skočnog zgloba je važna, zbog mogućih recidiva usled
neadekvatnog lečenja. Obavezno uzeti dobru
anamnezu, uraditi radiološki snimak i - po potrebi - artografija i artroskopija
nožnog zgloba u potvrdi tačne dijagnoze. Ovo je
značajno da bi pristup lečenju bio adekvatan.
Mortonov neurom - bol u prednjem delu stopala
nastaje najčešće između dve metatarzalne kosti gde dominira otok
nerva, a ova povreda u literaturi je poznata kao
Mortonov neurom. Izaziva ga neadekvatna obuća,
povećano opterećenje, nepravilno ponavljanje udaraca nogom prilikom
sportske aktivnosti. Neki autori tvrde da i genetski
faktori mogu da imaju učešće. Ovo oboljenje se javlja u mnogim
sportovima, a takođe i kod žena koje nose visoku potpeticu ili drugu obuću koja steže i pritiska nožne prste.
Najčešći simptomi su bol u vrhu stopala, jagodici stopala, ili u prstima. Ponekad nožni prsti utrnu.
Bol u peti (plantarni fasciitis) se
javlja naročito ujutru odmah nakon ustajanja. Prvi
korak je najbolniji, ali sa zagrevanjem pete bol
prestaje da bi se sledećeg jutra opet javio sa utiskom kao da je
kamenčić upao u cipelu. Plantarni fasciitis je upala plantarne
fascije, ponekad pogoršana kvržicom na petnoj kosti.
Ova povreda se kreće u rasponu od upale do
kidanja plantarne fascije na petnoj kosti. Povreda je izazvana prenaprezanjem
kod trčanja na duge staze, slabi svodovi stopala,
nošenje neadekvatnih patika, promena podloga u trenažnom procesu, povećanje
telesne mase i sl. Najčešće se javlja kod košarkaša, rukometaša,
fudbalera, tenisera i dr.
Fraktura skočnog zgloba
obično nastaje usled opterećenja ili
direktnog udarca. Može se javiti u svim sportovima kao i u
svakodnevnom životu. Fraktura od opterećenja
nastaje u
stopalu ili u tibiji.
Bol na vrhu frakture pojačan je vežbanjem. Bol
prestaje sa prekidom aktivnosti.
Osnovni cilj je sprečiti krvarenje i
stvaranje oteklina. Obavezna imobilizacija
zgloba, u cilju sprečavanja veće povrede ligamenta. Krvarenje zaustavljamo primenom krioterapije i kompresivnim
zavojem. Povređeno mesto hladimo sve dok postoji otok i
inflamacija, s tim da nakon 24 - 48 sati uključujemo se antiinflamatorni
lekovi i antireumatske
masti (sistem vazokonstrikcija-vazodilatacija). Blokade ne
preporučujemo i ako zbog "bržeg oporavka", to se od lekara
zahteva, jer time možemo da pogoršamo povredu sportisti i da dovedemo u pitanje nastavak sportske karijere. Velika greška je prerana
dozvola povratku na sportsko borilište i
mogućnost recidivne povrede koja se još teže leči.
Fizikalna
terapija kod imobilisanog
zgloba:
a)
impulsna magnetoterapija, interferentne struje,
b)
impulsni ultrazvuk, interferentne struje.
Po
skidanju imobilizacije:
a)
impulsna magnetoterapija, interferentne struje,
b)
vakusac, laser, magnetoterapija, kineziterapija,
c)
impulsni ultrazvuk, interferentne struje, kriomasaža, kineziterapija,
d)
magnetoterapija, interferentne struje, laser, kineziterapija.
Kod laceracija i ruptura ligamenata, kao i
kod preloma, prva pomoć je ista. Imobilizacija
zgloba (oblik čizme) nosi se 21 dan, nakon toga sledi fizikalni tretman
(indikovano je i odmah preko imobilizacije impulsno magnetno polje). Po
skidanju gipsa sledi fizikalna tarapija koju smo gore naveli. Ruptura
ligamenata ili povrede ligamenata trećeg stepena
operativno se leči, a rehabilitacija posle operacije je identična sa
terapijom povrede ligamenata.